Što je to Izolacijska komora ili floating?

Kategorija: Zdravlje

Objavljeno 26.02.2015

Izolacijska komora je najvažnije sredstvo ili alat kojega sam ikada koristio za razvijanje svog uma, za razmišljanje i općenito za razvoj.

Komora je ispunjena vodom koja se grije na istu temperaturu kao što je temperatura tijela. U vodi se nalazi 45 kg soli, tako da tijelo samo lebdi i opušta se. Zbog toga što je temperatura vode ista kao i temperatura tijela, prestanete nakon nekog vremena osjećati da ste u vodi.

Čitavo iskustvo mogu usporediti sa slojevima luka. Prvi put kada započnete upotrebljavati komoru, možete zagrebati ili čak oguliti samo nekoliko slojeva. U početku ne možete doći do sredine tj. do onog najvažnijega, jer je preteško. Preteško je pustiti tko ste, ali kako postajete sve bolji i bolji u tome i kako vam je sve udobnije u iskustvu koje proživljavate, tako ste i u stanju sve više toga otpustiti. Počinjete otpuštati otpuštanje, počinjete otpuštati osjećaj otpuštanja, sve do trenutka kada nestanete. Dok nestajete evo što se događa; počnete razmišljati „Ne vjerujem da nestajem“ i onda se vratite natrag i onda sve iz početka.

Naša tijela nam daju nevjerojatnu energiju, a osjećaj otpuštanja napetosti kojega ćete osjetiti nakon nekoliko sati provedenih u ovoj komori, omogućit će vam da se osjećate lakše, osjetit ćete da imate više kisika u tijelu, osjećat ćete se življima jer ste umirili napetost. I to je nevjerojatno.

Prvih dvadeset minuta, bar za mene, je poput seminara o mom životu. Pokazuje mi različite situacije koje ne volim i koje je potrebno popraviti, pokazuje mi stvari koje me smetaju, i situacije o mom ponašanju koje sam mogao drugačije riješiti, te stvari u kojima sam sam sebe razočarao. Zatim mi se pokazuju situacije u kojima sam na pravom putu: ovo je dobro, samo tako nastavi, nastavi tako razmišljati ili nastavi istraživati ove ideje. Međutim, kada je ovo gotovo, onda započinje čišćenje sranja iz života i započinje predstavljanje veće slike/ideje.

Nakon toga prelazim u potpuno opuštanje, trenutak u kojem je moje tijelo u potpunosti staloženo u tom iskustvu. Onda ostaje samo čista misao. To je kao da vam je um u potpunosti nevezan za tijelo.

Tada počinjem razmišljati o svemu. Počinjem razmišljati o svemiru, o ulozi ljudi u svakoj situaciji kod određene individue i kako se sve to akumulira u jedan specifični događaj. Počinjem razmišljati o vrlo, vrlo ludim stvarima, samo bez tijela koje bi mi odvlačilo pažnju.

Čak i tijekom razgovora, gdje sjedimo na kauču, gledamo jedni u druge, gledamo u kompjutere i slušamo zvukove i šumove koje oni proizvode, sve nam to uvelike odvlači pažnju. Tijelo u svakom trenutku prima jako puno informacija i sve te informacije mora nekako obraditi.

Kada bi komora bila mašina koju bi mogli omotati oko sebe i koja bi te provela kroz neki tečaj, na kojem bi mogli naučiti kako doći do centra svoje svjesnosti u kojem ni tijelo ni um ne postoje, to bi bilo poput najbolje vožnje u najboljem lunaparku na svijetu. A red za takvu vožnju bio bi kilometrima dug.

Ljudi počinju izmišljati razloge zašto ne žele ovo isprobati. Ali ovo je vrlo važno. Svatko bi trebao koristiti ovu komoru. U njoj ćete naučiti o sebi više nego na bilo koji drugi način. Npr. imate odbojnost prema drogi, što apsolutno ima smisla, ukoliko mislite da je droga opasna, da se možete navući na nju, to je istina jer možete, ali samo ukoliko ne vjerujete sebi samima. Ako vam se ideja o uzimanju različitih droga ne sviđa, u komori možete imati introspektivna psihodelična iskustva također. Svatko bi komoru trebao bar isprobati jer je to nevjerojatan način kako možemo razmišljati.

Kada imam koncept o nečemu na čemu radim, obično učinim dvije stvari. Prvo, sjednem i zapišem sve što mi o toj tematici padne na pamet. Kada završim s ovime, tj. kada sam zadovoljan i siguran da sam sve istražio, onda odem u komoru i ponovno o svemu razmislim.

Tada ponekada u komori sagledavam i druga stajališta. Razmatram druge poglede na zadanu temu gdje možda nisam bio dovoljno osjetljiv prema tuđem mišljenju. Mogu reći da na sve gledam kao promatrač tj. izvan sebe.

Puno se razmišlja u komori. Puno se čovjek razvija u komori. Čini se da ne postoji mogućnost izaći iz nje, jer tamo nema smetnji, jednostavno nema ničega. Sve je samo misao. To je čudesna okolina. Ovako nešto je potrebno imati u školama. Svi fakulteti bi trebali imati komore. Ne samo da bi ih trebali imati, već bi trebale biti dostupne svim studentima. Ovo je jedan od najvećih alata za istraživanje, razmišljanje, te istraživanje načina kako razmišljamo.

Recimo da je ona neka vrsta revizije vaših osobnih misli i ideja, i to onih za koje se hvatamo zbog ega ili zbog toga što su djelotvorne za nas. A one su zapele tamo negdje u nama. Ovo je toliko fascinantno, a toliko malo ljudi ju koristi.