Seks – socijalni i politički udar na iscjeljenje srama od seksualnosti

Objavljeno 18.02.2015

Često me ljudi pitaju što moja obitelj misli o mojem otvorenom načinu pisanja o seksualnosti, užitku i orgazmu.

Mogu reći da razumijem njihovu brigu jer koristim Facebook i većina postova ima tematiku svršavanja, užitka, orgazma itd.

Znači da je pitanje koje se za pravo ovdje postavlja to da li je „pristojno“ javno dijeliti „osobne“ detalje?

Da li postoji linija između edukacije i pristojnosti?

Osobno mislim da bi razgovor o seksu trebao biti lak i ugodan kao recimo razgovor o večeri koju smo imali taj dan. Činjenica je da je razgovor o seksu u javnosti neugodan za većinu ljudi i to me još više ohrabruje da što glasnije i bučnije nastavim razgovor.

Jedini razlog zašto nam je neugodno kada se govori o seksu je taj što izgovaranje riječi kao što su SEKS, ORGAZAM, PENIS, VAGINA donosi sram koji je povezan sa tim aktivnostima i dijelovima tijela koji su uključeni u TE aktivnosti. A kao što sam prije već pisala, sram je pokazatelj postojanja boli i ranjavanja.

Kako je najbolje i najjednostavnije izliječiti bilo koju ranu?

Razotkrijte je, odstranite sav gnoj koji je u njoj, očistite ju, te prepustite svom tijelu da iskustveno i čudesno „satka“ tkivo ponovno u cjelinu.

Sve dok mi kao individue i kao društvo izbjegavamo tematiku seksa, sve dok sklanjamo pogled i dok radimo sve što možemo kako bi si odvratili pažnju od konstantne boli uslijed srama od seksa, naše će se rane i dalje „gnojiti“, a mi ćemo i dalje osjećati simptome te infekcije.

Simptomi mogu uključivati, međutim nisu ograničeni na: seksualno zlostavljanje i silovanje, ovisnost o pornografskim materijalima i erektivna disfunkcija, preljub i „varanje“ u vezama, smanjeni libido, nezadovoljstvo u životu, tjeskoba, depresija i razjedinjenost od sebe i života, osjećaj samoće i odvojenosti, nedostatak strasti, nedostatak sreće i jednostavno konstantna patnja.

Naš seksualni užitak je naš direktan put prema našoj Božanskoj prirodi.

Ukoliko to IZOSTAVIMO iz razgovora, negiramo važnu komponentu koja nije samo bitan dio naše humanosti već je i naša veza sa samim životom.

Naša osnovna i temeljna seksualna veza je ona koju imamo sa sobom samima, sa našim tijelima i našim centrima užitka.

Prije nego što smo upoznali što je sram, znali smo ljepotu i uzbudljivost otkrića. Znali smo da postoji užitak koji nije povezan sa boli. Znali smo da su naša tijela i naše genitalije dio nas, te da nisu na niti jedan način odvojeni od sreće, ljubavi i božanske esencije.

Sram od seksualnosti je trauma. Ona stvara razdor koji je duboko u našoj psihi i uzrokuje vječiti konflikt sa našom osnovnom prirodom.

Sve dok osjećamo sram mi smo u ratu sa samim sobom, a rezultati toga se vide kroz patnju koju osjećamo kao rasa – siromaštvo, rat, razaranje, kaos, bolesti i općenito nepoštivanje i zanemarivanje samog života.

Seksualnost i naša veza s njom je NAJVAŽNIJE pitanje socijalno političke svjesnosti i o tome bi trebali najviše razgovarati.

Izazivam vas da ove razgovore servirate tijekom večere jer tamo gdje osjećamo nelagodu ili bol, tamo ima prostora za rast i iscjeljenje.