Vječni život

Objavljeno 30.01.2015

Živjeti sadašnji trenutak znači biti istinski živ.

Jednom davno ili malo manje davno došao si na ovaj svijet. Započeo je tvoj život. Ali istovremeno možeš reći i da je počelo i tvoje umiranje, jer od rođenja svakim danom si sve bliže smrti.

Sve dok je daleko od nas, smrt je apstraktna, ali ako se desi gubitak bliske osobe ili npr. mlade osobe koja je živjela po "pravim i zdravim pravilima života", ostajemo u šoku.

I opet se vraćamo na sadašnji trenutak. Ako živimo za sutra i prekosutra onda nismo dovoljno živi sada. Propuštamo život. Zar je bitno koliko dugo živimo? Zar nije bitnije biti radostan u što više trenutaka života koliko god ih bilo? Što znači živjeti dugo, izgledati mladoliko, biti cijenjen ili bogat ako ne znaš što znači radosno srce? Trenutak rastanka nas sve čeka, pa zašto to toliko teško podnosimo? Zašto se ne bavimo životom dok traje i odlučimo biti radosni? Što je potrebno da bi bili radosni? Savršene cipele, dobar posao, lijepo tijelo, partner, ljubavnik, djeca, mogućnost da kreiramo, da radimo, da se krećemo, da smo bogati, da imamo više vremena....što čekamo? Koji to uvjeti moraju postojati da bismo jednostavno bili sretni? Da diplomiramo, da nađemo posao, da imamo djecu, da djeca odrastu, da budemo unaprijeđeni...što još? Kada će sve biti savršeno tako da bi mi možemo biti zadovoljni što smo živi? Ako budemo čekali savršene uvjete možda čekajući dočekamo smrt.

Npr. jedemo zdravo i vježbamo zato da bi bili zdravi, što dulje živjeli ili sačuvali svoje tijelo. Maksimalno se trudimo unaprijediti sve aspekte svojeg života, ali znači li to kako smo sretni? Ako nismo uživali tijekom tih aktivnosti, propustili smo sadašnji trenutak, propustili smo život.

Zamisli nekoga tko odluči svaki dan vježbati sa ciljem da reducira tjelesnu težinu, ili unaprijedi zdravlje ili želi oblikovati tijelo. Rekli bismo to je pohvalno, to je dobra aktivnost i svaka čast na upornosti i odlučnosti. Međutim pitam opet, da li je bitno nešto odraditi ili uživati dok to radiš?

Vježbati sa ciljem da nešto bude bolje u budućnosti. Ali što je sada?

Znaš li zašto ja trčim? Zato što obožavam trčati. Zato što trčim kada osjetim kako to želim, a ne zato što je to zdravo ili "bi bilo dobro zbog xy razloga". Dok trčim potpuno uživam u svakom koraku, šumi koja me okružuje, mirisima, zvukovima, promatranju ljudi, svakom udisaju i izdisaju, vježbama koje radim pored jezera. Nema drugog razloga. Odlično se osjećam dok trčim i nakon trčanja i to je razlog zašto to činim. Trčim i tu sam. Prisutna sam i živa. Živim život. Nemam drugi cilj.

Zamisli osobu koja planinari sa ciljem da osvoji vrh i to joj je jedini motiv. Zamisli osobu koja planinari zbog planinarenja. Tko će duže uživati? Osoba koja je željela osvojiti vrh bit će istinski radosna samo na vrhu. Osoba koja je krenula na vrh zbog planinarenja uživati će cijelim putem prema gore i prema dolje. Bit će cijelo vrijeme u sadašnjem trenutku.

Živjeti sadašnji trenutak znači biti istinski živ!